BAZIK.info, Bazik 2, Domaljevac, 76233 FBiH

Ostale vijesti

INTERVIEW: Kardinal Vinko Puljić - ohrabrio bih ljude da znaju voliti svoje korijene

INTERVIEW: Kardinal Vinko Puljić - ohrabrio bih ljude da znaju voliti svoje korijene

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u petak 13.05.2016. godine posjetio je našu župu. Za web stranicu župe (zupa-grebnice.com) dao je intervju kojeg prenosimo i na našem portalu.

Poštovani nadbiskupe raduje nas svaki Vaš dolazak u našu župu, recite nam što je razlog današnje posjete našoj župi?

Hvala lijepo za mogućnost da mogu javnosti poručiti… Evo danas sam ovdje u župi sv. Jakova Markijskog u Grebnicama povodom kanonske vizitacije. Biskup je dužan svake 4 godine obići sve župe u svojoj biskupiji i ja sam također ove godine odredio 4 dekanata. Jedan od tih dekanata jeste i Šamački dekanat koji je zapravo sastavni dio naših dekanata kojih ima 13. U našoj nadbiskupiji ima 155 župa koje su podijeljene u 13 dekanata. Danas sam dakle u ovoj župi da obavim kanonsku vizitaciju. To znači razgovor sa župnikom, razgovor sa župskim vijećem, obići groblje ili filijalu i također imati, odnosno slaviti svetu misu s narodom i uputiti pastirsku riječ, a kad je u pitanju i pregled župske administracije. To je zapravo jedna procedura pohoda u jednu župu pregledom kanonske vizitacije.

Ono što ste zacijelo mogli uočiti prigodom posjete našoj župi, a vjerujemo i kod mnogih drugih župa, da je broj vjernika sve manji i manji. Zabrinjava li vas ta činjenica?

Moram imati hrabrosti suočiti se sa činjenicom. Sa stvarnošću. Jer i vaša župa proživljava istu krizu, kušnju, da mnogi iz pomodarstva, a neki iz potreba napuštaju svoja ognjišta. Na neki način dužnost nam je ohrabriti vjernike da shvate da je zapravo ognjište nešto sveto. Ne odlazi se s njega bez neke velike muke. Zato mi je čudno da ga ljudi olako napuštaju iako imaju od čega živjeti.

Napuštaju svoja ognjišta… Često puta su to dobrodošli ljudima koji nemaju djece (u zemljama EU op.a), a trebaju radne snage… Gotovi ljudi formirani pa zato idu tamo. Međutim, odlazeći u tuđi svijet automatski su u opasnosti da se odnarode i utope u jedan drugi mentalitet i zaborave korijene svoje. Zato smatram da je ovo sada trend u ovom trenutku i vjerujem da će uskoro prestati, jer će ljudi postati svjesni da, zapravo, nigdje nisu kod kuće osim na svom ognjištu. I treba znati poštivati ono zašto se živote davalo i ginulo da se obrani. Sad se ne smije tako olako prepustiti, jednostavno napustiti.

Držite da su aktualni depopulacijski procesi samo hir vremena ili je možda „bijeg na Zapad“ postao karcinom naše zajednice koji se neće moći nadvladati?

Mislim da je riječ svakako o hiru ovog vremena i to ne samo ove zajednice. To je problem cijele Bosne i Hercegovine i cijele Hrvatske, jer iz mnogih krajeva ljudi idu… Dobro dođe malo više trošiti, jer se vani više plaća. Međutim, nije sav život u tome da se što više ima i što više potroši. Život je puno složeniji i puno važniji i treba gledati ono gdje je čovjek ponikao i gdje obitava.

Definitivno živimo u kriznom vremenu. No, svi izbjegavaju ponijeti teret odgovornosti za nastalo stanje. Mogu li se krivci preciznije definirati ili je ovo što imamo samo posljedica neminovnih procesa u našem vremenu na koje sami nismo mogli utjecati. Je li uvijek krivica u nekima drugima?

Naime, sklonost je ljudima da traže krivca i činjenica da ni jedan događaj nije bez ničije odgovornosti. Međutim, nećemo time riješiti stvar. Mi moramo shvatiti da je demokracija naš osobni angažman, naše osobno uključivanje i možda nismo zreli za demokraciju, jer smo stalno naučili da nam netko drugi misli, da umjesto nas radi. Mi moramo znati da se u demokraciji moramo osobno angažirati. Osobno se zauzeti i osobno utjecati u izgradnji javnog mnijenja i izgradnju procedura koje se događaju u društvu. I tu smo možda premalo učinili i doprinijeli da se stvara jedno zdravije ozračje. Jedna zdravija klima gdje ćemo se mi svi moći naći kao dionici tog društva. Mi smo jednostavno mislili dovoljno je napraviti izbore i neka oni vode brigu. Međutim, u tome je nastala jedna druga problematika, a to je da je stranka postala važnija od naroda. I to je zapravo jedna opasnost da bude stranačka politika iznad općeg dobra naroda. A onda, druga stvar, mi zapravo prepustimo njima koje izaberemo da oni nekako vode i bez našeg utjecanja. Da se mi više angažiramo i oni bi morali voditi veću odgovornost i veću brigu i zauzetost bilo na lokalnoj bilo na globalnoj razini. Dakle, ovdje je važnije naš postupni angažman da izgrađujemo zdravo društvo.

U jednom intervjuu za sarajevski Avaz još početkom prošle godine izjavili ste „da je Bosna i Hercegovina zemlja svih nas, a ne zemlja neke stranke ili pojedinog naroda“. Ako isti formu Vaše misli primijenimo samo na katolike, odnosno Hrvate u BiH, ostajete li pri istom zaključku?

Pa u biti, moramo znati da u politici nema – moj grijeh! U politici je uvijek netko drugi kriv. I to je možda jedan veliki problem kritičnosti prema pojedinim političkim potezima. Kada je u pitanju nas Hrvata u Bosni i Hercegovini prvo mi moramo energično stati iza toga da smo ovdje mi kod kuće. Kolikogod nam nabijaju nanos da imamo rezervnu domovinu mi se radujemo napretku Hrvatske i ona jest domovina Hrvata, ali mi smo u Bosni i Hercegovini kod kuće i to je naša domovina i Hrvatska je dužna podupirati nas upravo na našem ostanku i opstanku, a onda i mi sami moramo. Međutim, ako mi ne zauzmemo stav da se borimo za svoja prava i da postignemo jednaka prava na svim prostorima Bosne i Hercegovine ne možemo očekivati da nam drugi pomažu

Nažalost, u ovoj Bosni i Hercegovini važi stara poslovica; gdje je puno kuharica, preslan je ručak. U Bosni i Hercegovini ne kuvaju samo lokalni političari i pojedine nacionalne stranke tu se jako ukrštaju i međunarodni interesi koji pojedine stvari podupiru. Prava je sama pogreška ovakav Daytonski sporazum koji je zaustavio rat, ali nije stvorio pravedan mir. I ono malo što se mijenjalo u provođenju Daytona bilo je na štetu Hrvata.

Hrvati su se borili da drugi moraju poštivati našu opstojnost i jednakopravnost. Jesmo se borili, al' čini mi se da smo se više regionalno borili, a ne na cijelom području Bosne i Hercegovine.

Ne želimo sumnjati u stav da je papa Franjo za sve naše vjernike vrhovni autoritet. Pa tako i za čitav kler. No, kao slobodni ljudi u demokratsko društvu možemo imati svoj stav i taj autoritet možemo stavljati u određeni raspon. Papa Franjo je uistinu „drukčiji“ papa i kod velikog broja vjernika pobrao je velike simpatije. Kako Crkva beha Hrvata gleda, na rekli bi netipično i ne tradicionalno, ponašanje jednog pape? Jeste li Vi i naša Biskupska konferencija više skloni doktrini pape Franje ili ste za tradicionalniji duh vjerskog poglavara naše religijske zajednice?

U biti katolička crkva živi neovisno o jednom čovjeku. Kolikogod mi u ovom trenutku stavljali naglasak na papu Franju, ali ja sam uvjeren da i tog papu Franju vodi Duh sveti i da cijelu katoličku crkvu vodi Duh sveti i zato je nama važnije koliko sam ja u toj Crkvi živi organizam. Koliko istinski surađujem s Duhom svetim. Koliko istinski molim za papu koji je Petrov nasljednik i Kristov namjesnik na zemlji i sigurno u ovom trenutku on je simbol jedinstva Crkve. Kolikogod možda nije konvencionalno onako kako su me naučili siguran sam da Crkva ide Kristovim putem.

Preferirate li pastoralnu službu na župama u duhu progresivnih ideja pape Franje ili ste više za tradicionalno učenje? Pitamo iz razloga zato što se stvara dojam da se u našoj Crkvi progresivne ideje potiskuju dok se istovremeno pokušava zadržati tradicionalna opcija koja Crkvu još drži u 20-tom stojeću.

Mislim da je Crkva na Drugom vatikanskom saboru proglašena trajno obnavljajuća (Semper Reformanda) i mi moramo shvatiti da se mi moramo obnavljati u toj Crkvi trajno bez obzira da li se nazivali progresisti ili tradicionalisti. Nismo mi mjerilo sebi, nego je Isus Krist mjerilo nama svima. I kada je u pitanju pastoral moramo što više biti u prisutnosti Isusovu nauku, Isusovom djelu, Isusovom duhu i to papa zapravo želi upravo kroz proglašenje Godine milosrđa da mi shvatimo da smo u službi tog Božjeg milosrđa, da smo u službi Božje ljubavi. I da zapravo moramo zračiti time. Zračiti Božjim milosrđem. Zračiti Božjom ljubavlju i moramo se nekako otkinuti od onih mehanizama koje se nekako nameću javnosti ili tradicionalnosti da zapravo ne izgubimo tu blizinu Kristu i blizinu stadu koje nam je povjereno. Važno je da svećenik bude pastir, da istinski vodi taj narod Isusovim putem. Ne sebi, nego Isusu. Da taj svećenik naviješta i svjedoči tog uskrslog Krista i na neki način ne dadne se slomiti od javnog mnijenja nego da sačuva hrabru nadu u dijeljenju sakramenta i svih drugih sredstava milosti.

U Bibliju su zabilježene Isusove riječi da prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha. Zato smo slobodni pitati ima li Crkva svoje grijehe? Jesu li oni zanemarivi ili bi najradije, da imate mogućnost vratiti se u prošlost, neke stvari radikalno promijenili?

Pa ovako, mislim da se mi ne smijemo nikad tako umisliti kao da nismo ništa napravili krivo. Jer smo ljudi. I trebamo znati da koji puta Bog i po krivim crtama piše pravo i to je ono što nas koji puta tješi, jer nitko od nas nije umro za tu Crkvu. Isus Krist je umro. Mi samo služimo toj Crkvi. Moramo imati hrabrosti i poniznosti pa one svoje krive poteze priznati si, ali sam uvjeren da ljudi u datom momentu kad treba odlučivati ipak odlučuju prema savjesti. To je zapravo ono što me tješi, nije takva odgovornost kao da su išli zlobno napraviti taj krivi potez. Naprosto, ljudi u svojoj ljudskoj granici naprave krivi potez, a ja vjerujem da ih je vodila dobra namjera. Međutim, prevažno je ostati ponizan, jer nije slučajno da je Crkva uvela prije svake mise „moj grijeh“. Da čovjek bude svjestan svojih granica i da bude svjestan da je u Božjim rukama. Da bude svjestan ako se na sebe naslanja sigurno neće ići pravim putem. Zato je uvijek prevažno preispitivanje, činim li ono što je Božje. Najvažnije, ne samo kada govorimo o Crkvi, mislim na ljude. Sve u Crkvi i biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i narod Božji. Svi mi moramo imati hrabrosti i ono ljudsko mijenjati i dopustiti da Božje preuzme.

Na kraju ovog našeg razgovora još vas želim upitati imate li kakvu poruku za pripadnike naše župe, ali i ne samo za njih nego i za sve vjernike općenito

Ja bih zaista ohrabrio ljude da znaju voliti svoje korijene. Da znaju cijeniti grobove svojih predaka. Da znaju iz čega su nikli i da tu ljubav koju su prema vjeri baštinili i korijenima iz kojih su nikli da tu ljubav prenesu na buduća pokoljenja. Ovaj narod će živjeti ako bude kolijevku njihao i u toj kolijevci istinski odgajao čovjeka vjere, morala i čestitosti. Ja se ne bojim onda za budućnost. Zato hrabrim narod kol'kogod ima ljudskih nesigurnih pogleda treba imati više pouzdanja u Boga i više s Bogom računati.

Zahvaljujemo vam na izdvojenom vremenu.

Bogu hvala!

P.D. / zupa-grebnice.com


 569,    17  Svi  2016 ,   Prenosimo

Napiši komentar

BAZIK.info O nama

bazik logo uski

Web stranica www.bazik.info je neslužbeni web portal mjesta Bazik. Više o nama u rubrici Impressum.

Pratite nas na društvenim mrežama.

Kontakt

Bazik, ulica Posavskih branitelja br. 2 Domaljevac 76233, Telefoni: +387 (0)70 360-484: +387 (63) 820-370